Sve je više mladih u našoj zemlji koji pate od nedostatka samopouzdanja i motivacije.

Ljudi često greše kada misle da će svoj život i svoje unutrašnje stanje promeniti na bolje ukoliko stave svoj fokus na neke druge ljude ili događaje. To je velika greška. Mediji nam nameću razne rijaliti programe kako ne bi mislili o sopstvenim problemima i nesigurnostima. Brz život nam nameće i veće obaveze i veću jurnjavu za novcem, statusom i prestižem. Postali smo kao lutkice na navijanje. Međutim, čak i najjače baterije imaju rok trajanja.
Često čujem ljude kako se žale. Mrze posao i zemlju u kojoj žive, jer im ne pruža dovoljno mogućnosti za bolji život. Najveći problem je u tome što većina ljudi, ne stanu na loptu svojih negativnih razmišljanja. Problem je što ne probude u sebi inat da stvore sebi nešto bolje. Niko ne može upravljati nama ukoliko im mi to ne dozvolimo. Među ljudima puno je onih koji su slabi, ali se vešto kriju i stavljaju maske. Mnogi glume lažne autoritete, a u sebi se plaše da se suoče sa problemima. U punim kafićima devojke sede sa devojkama, a muškarci sa muškarcima. Svi su se otuđili. Svi gledaju u telefone. To je naša stvarnost.
Naš sistem je takav da su ljudi izgubili sebe. Nekima je opao moral i entuzijazam za sve. Neki jednostavno ne žele da izađu iz svoje žabokrečine čak i kada ih drugi vuku iz nje, jer im je kreket žaba postao njihova svakodnevica. Bomabardovani smo političkim parolama, a svi znamo da su političari samo figure na šahovskoj tabli koje se pomeraju neko vreme pre nego što ih pojede mrak. Politika postoji od kada je sveta i veka i sve se vrti u krug. Neki će biti gori, neki bolji, a neki totalni promašaji. O politici i lošim vestima mislimo, jer nas mediji svakodnevno o tome obasipaju.

Mladi ljudi moraju da se bore i da sebi stvore bolju budućnost. Teško jeste, a kada nije bilo? Svi čekaju na tacni da im se servira gotovo, a ne potrude se bar malo i ne udube u ono što rade. Ako neko želi da zaradi, taj mora i da radi, ali da u tom radu ne izgubi sebe. Treba naći balans u svemu. Danas je postalo retkost imati jednu normalnu i zdravu porodicu. Niko ne želi čak ni da se obaveže u vezi, a kamoli u braku. Ne žele obaveze i odgovornost. Kada ljudi ne budu bili toliko zauzeti karijerama onda će moći da stvore i privatnu sferu u kojoj će naći vetar u leđa za sve ono čime žele da se bave.
Dok ljudi sami ne shvate da treba svoj život da uzmu u svoje ruke i dok ne budu zavoleli sebe u potpunosti do tada će njihova stvarnost biti ustajala voda iz koje će se širiti neprijatni mirisi nezadovoljstva i tuge.
Super je priča. Potpuno si u pravu. Treba svako da stvori svoj mikro svet.
Hvala puno! 🙂
Heya this is somewhat of off topic but I was wondering
if blogs use WYSIWYG editors or if you have to manually code
with HTML. I’m starting a blog soon but have no coding
skills so I wanted to get guidance from someone with experience.
Any help would be greatly appreciated!